Hvala ti što si rođen, što si rođen onog dana kad su se samo pobjednici rađali.
Kad su se nebeske vile složile da ćeš biti ljubav - i bijaše tako.
Hvala ti što moja ličnost ima etiketu razumijevanja, bar - kod prihvatanja i cijenu neprocjenjivog, ti si zaslužan.
Hvala ti što tijelom dolazim, na skrivena mjesta koje bih nazvala skrovištima, jer zaista to jesu skrovišta od atomskog života.
Ponesi me, odnesi me u svoje svjetove, pokaži mi sjajne horizonte - da osjetim i ja ukus pobjede - a pobjede ne dolaze same.
Znaću da ih ljuljam, svaku tvoju pobjedu zamotaću u pamuk, čedo gospodje Slobode i gospodina Mira.
Pa me zavrti, u krugove nadanja, na ringišpilu svjesnog kontakta .. Te me nahrani sa malo istrajnosti, ti divni istrajni čovječe.
Ovo je bilo divno godišnje doba koje je trajalo 12 svjetlosnih godina, a koliko li je tek platonskih, mekano pamučnih..
Sad ptice odlaze, konji kreću u zoru, ostajemo ti i ja.. i njihova sloboda ptica i plemenitost i snaga konja..
A popićemo po čašu ljubavi, i nazdraviti godišnjim dobima koji će uvije trajati.. ne da im prkosimo, već da ih volimo i pobjeđujemo.
Za njih!
Нема коментара:
Постави коментар
Vaše mišljenje..